понедељак, 9. мај 2011.

PRVI PUT U ISTORIJI NEKO DRUGI JAVNO IZJAVIO


PRVI PUT U ISTORIJI NEKO DRUGI JAVNO IZJAVIO

Senator Finestra: Etničko čišćenje Srba u Hrvatskoj prvo u Evropi

RIM - Prvo etničko čišćenje u Evropi počinjeno je nad Srbima u Hrvatskoj 1941. godine, rečeno je u Parlamentu Italije, preneo je danas rimski list "Il Tempo". "Senator Ajmone Finestra je baš tim rečima započeo obraćanje parlamentu 14. februara, povodom ponovnog objavljivanja knjige 'Jugoslovenski tretman za Italijane posle 8. septembra 1943', koja govori o zločinima Titovih partizana nad Italijanima u Dalmaciji i Istri neposredno nakon Drugog svetskog rata", izjavila je u intervjuu Srni novinarka italijanske državne televizije RAI Mila Mihajlović, koja je i autor teksta u "Il Tempu" .
Mihajlovićeva ističe da je prvi put u istoriji neko drugi, a ne Srbi, zvanično i javno izjavio, podnoseći materijalne dokaze, da je prvo etničko čišćenje počinjeno nad Srbima u Hrvatskoj pre ravno 70 godina, a nekoliko godina kasnije i nad Italijanima, da bi se ponovilo 1995. nad Srbima u Hrvatskoj.


Ona kaže da objavljivanje ovih podataka u italijanskoj javnosti u ovom trenutku nema direktne veze sa aktuelnim hrvatskim zatvaranjem poglavlja 23 u pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom, ali da će sigurno biti upotrebljeno u tom smislu.


"Kažem da nema direktne veze s tim, zato što sam bila u kontaktu i neposredno prisutna u svim fazama pretrage i pronalaženja materijala vezanog za Srbe. Italijani su tražili dokumenta o svojim žrtvama i za vlastite političke, istorijske i druge ciljeve, a dokumenta o Srbima su pronađena onako usput, štampana, a da niko od Italijana nije ni najmanje shvatio o čemu je reč i šta imaju u rukama", kaže Mihajlovićeva.


Ona priznaje da ni sama to nije shvatila sve dok joj predsednik Udruženja potomaka i poštovalaca žrtava ustaškog kompleksa logora Jadovno 1941. Dušan Bastašić nije "otvorio oči". 
"Nakon toga sam krenula da tražim dalje materijale i pronašla sam gomilu dokumenata u italijanskim arhivama", ističe Mihajlovićeva i najavljuje da će o tome govoriti na predstojećoj Konferenciji o Jadovnu u Banjaluci.


Frustrirani ponašanjem Hrvatske

Prema njenim rečima, u italijanskoj javnosti, političkoj i istorijskoj, vlada ogromna frustracija i zbog Brozove, a posebno zbog savremene hrvatske istoriografije, ali i aktuelnog ponašanja Hrvatske.


"Ne zaboravimo da je bivši predsednik Hrvatske Stjepan Mesić odbio zlatnu medalju za hrabrost koju je tadašnji italijanski predsednik Karlo Azeljo Ćampi dodelio Zadru kao ‘gradu heroju’. Ćampi je odlikovanje privremeno povukao, a u Italiji tinja teško negodovanje i frustracija", kaže Mihajlovićeva.


Ona navodi da jedan od podnaslova u italijanskom tekstu glasi "Italijanska vojska u Dalmaciji - okupaciona sila ili trupe u mirovnoj misiji?"


"Naravno, kada se vide dokazi o radu italijanske vojske i italijanskih vlasti u Dalmaciji i Crnoj Gori, dobija se sasvim druga slika, suprotna onoj ružnoj priči o ‘okupatorskom zlotvoru’. Pa zar ‘okupatorski zlotvor’ naređuje zatvaranje koncentracionog logora? Zar spasava na hiljade nevinih civila? Zar ih hrani i oblači, pomaže na svaki način, bez obzira na naređenja sa vrha?", pita Mihajlovićeva i zaključuje da sve to nameće radikalnu reviziju istorije i uloge italijanske vojske u Dalmaciji od 1941. do 1943. godine.


Odgovarajući na pitanje postoje li u Italiji saznanje o bratskoj borbi Italijana i Srba tokom Drugog svetskog rata, Mihajlovićeva kaže da malo ljudi zna za to, jer o tome nije smelo da se priča. 
"Ali, radi se na komunikaciji", dodaje ona.


Mihajlovićeva kaže da se italijanska javnost već desetak godina bavi istinom o zločinima partizana nad pripadnicima italijanske etničke zajednice u Istri i Dalmaciji.


"Ustanovili su i praznik Dan sećanja. To se unosi i u nastavni program u svim školama, organizuju se manifestacije, izložbe, svedočenja. Strašna je to priča, naročito što se desila posle završetka rata, a još gora je činjenica o netrpeljivosti tadašnjih vlasti u Italiji prema sirotim izbeglicama koje su, ni krive ni dužne, izjednačavane sa fašistima koji su rat izgubili, kao da su oni krivi za sve", ispričala je Mihajlovićeva.


"Stigli su u Italiju da se spase, a vlasti su naterale ljude u ‘majci’ Italiji da ih skoro mrze, gledaju kao blato, mrtvi teret, sramotu nacije. Tako da i same izbeglice nisu pričale ni sopstvenoj deci o ‘fojbama’, vlastitom poreklu i nesreći, a potomci su se decenijama stideli da kažu odakle su poreklom. Strašno i pogubno. Sada se to polako menja. Istina je spora, ali neumitna", naglašava ona.


Sve podseća na leto '95.
Mihajlovićeva zapaža da sve to podseća na leto 1995. godine i na etničko čišćenje srpskog stanovništva koje je bežalo pred hrvatskim bombama i nožem. 
"Poslednjih 20 stranica knjige su originalne fotografije. Prvih deset stranica dokumentuju italijanske žrtve bačene u jame na Velebitu, u Istri i Dalmaciji. Poslednjih deset stranica su nema svedočanstva srpskih žrtava, nedoklane srpske dece iščupane iz ustaških kandži, izranjavanih muškaraca i žena izvučenih iz jama", prenosi "Il Tempo".


"Tu je i pet fotografija neprocenjive istorijske vrednosti, jedinih dokumenata o postojanju i užasima ustaškog logora na ostrvu Pagu, logora u sastavu kompleksa Jadovno u kome je za samo 132 dana ubijeno više od 40.000 Srba i Jevreja", piše list.


Italijani su naredili zatvaranje logora istog časa kad su preuzeli vlast, preneraženi zločinom koji, prema rečima senatora Finestre, ljudska svest nije mogla da zamisli.


"Ne samo da su italijanske vojne vlasti naredile zatvaranje ustaških logora. Italijani su zaslužni i za dokumentovanje zločina. Bez dokumenata i materijalnih dokaza zavera ćutanja, koja je dosada pokrivala neviđeno etničko čišćenje i genocid nad Srbima u Hrvatskoj, ostavila bi ga i dalje kao nešto što ne postoji. Maltene, kao srpsku izmišljotinu", ističe Mila Mihajlović u svom tekstu.


"Bez ljudi poput Finestre i bez dokaza, jame bi dubinom ćutanja definitivno ugasile poslednji urlik, smrtni ropac pobijenih Srba, a more Dalmacije im spralo kosti u čestice", naglašava ona.


Fotografije u knjizi ne dokumentuju samo ustaške zločine nad Srbima. Tu su i dokazi o zločinima partizana nad celim srpskim porodicama, krivim što su četničke porodice, verne kralju i Srbiji, što je bilo dovoljno za smrt po kratkom postupku, navodi se.


Fotografije ih prikazuju pobijene u vlastitim kućama, na spavanju, popadale po kuhinjskom podu, dete od oko osam-devet godina izranjavano, ali preživelo.
"Bez prošlosti nema ni sadašnjosti ni budućnosti. Ta istina o prošlosti sigurno nedostaje i mladim generacijama Srba, gde god bili. Zašto im neko negira taj deo vlastite istorije?", pita Mila Mihajlović u tekstu, koji je prenio "Il Tempo".


Finestra: Italijani spontano stali na srpsku stranu
Senator Ajmone Finestra neposredni je učesnik tih zbivanja, bivši dobrovoljac, čiji je najveći ponos ratovanje sa četnicima protiv komunista u šumama Velebita, navodi se u tekstu koji je objavio "Il Tempo".
Finestra je svedočio da su Italijani spontano stali na srpsku stranu, a u Gračacu se već sledeće veče nakon dolaska zauzeli ustašku kasarnu i oslobodili zatočene srpske žene i devojke. Senator je govorio i o još jednoj istini koja je italijanske civile posle kapitulacije Italije izložila nesputanom, ne samo komunističkom, već i ustaškom besu.
On kaže da je za vreme italijanske okupacije ustašama na italijanskoj teritoriji bilo zabranjeno da nose oružje, te da su ustaše i bez toga mrzile Italijane koji su im ispod noža otimali Srbe. Finestra dodaje da su ustaše smatrale Dalmaciju i Istru samo svojom zemljom.
Knjiga "Jugoslovenski tretman za Italijane posle 8. septembra 1943.", koja je bila povod za Finestrin istup, predstavlja zvanični dokument italijanske vlade pripremljen i prezentovan na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1947. Reč je o nepobitnom svedočanstvu o zločinima Titovih komunističkih trupa nad italijanskim stanovništvom u Istri i Dalmaciji. Knjiga je prvi put štampana pre više od 60 godina. Studija govori o zločinima nad italijanskim stanovništvom počinjenim u godinama posle Drugog svetskog rata, čiji je rezultat likvidacija više desetina hiljada italijanskih civila, nakon čega je usledio egzodus u Italiju 350.000 Italijana, do tada vekovnih stanovnika ovih krajeva.

Нема коментара:

Постави коментар

Основни подаци о мени

Моја слика
IVOŠEVCI, REPUBLIKA HRVATSKA
Ивошевци су насељено мјесто код Кистања, у Далмацији, Републици Хрватској. Припадају општини Кистање у Шибенско-книнској жупанији. Ивошевци су смјештени на десној обали Крке, у области званој Буковица. Према попису из 1991, Ивошевци су имали 977 становника, од тога 956 Срба, 1 Хрвата, 3 Југословена и 17 осталих. У Ивошевцима се налази православна црква Св. Јована Крститеља из 1937. године. Ту су и остаци старог римског логора Бурнум. Презимена Булегић — Православци Бунчић — Православци Вујасиновић — Православци, славе Св. Стефана Грчић — Православци Дражета — Православци Корлат — Православци Королија — Православци Кутлача — Православци Манојловић — Православци Масникоса — Православци Медић — Православци Милиновић — Православци Николић — Православци Петројевић — Православци Рашић — Православци Рељић — Православци Ступар — Православци Тишма — Православци Траживук — Православци Угрчић — Православци Држава Хрватска Жупанија Шибенско-книнска жупанија Општина Кистање Географски подаци Географске координате 44° 01′ 05" СГШ 15° 58′ 19" ИГД Временска зона централноевропска: UTC+1