31.01.2011. | 09:59
REPORTERI SD U KNINU I KISTANJAMA NAKON MALOLJETNIČKOG OBRAČUNA: ŠTO GA JE DOISTA IZAZVALO?
Kninsko “događanje srednjoškolaca” nekidan je izazvalo konsternaciju javnosti. Masovna maloljetnička tučnjava pred školom za četvero je mladaca završila na Hitnoj pomoći, iako je “razmjena udaraca” između kistanjske i kninske mladeži trajala, kako veli Željko Bobanović, direktor Srednje škole “Lovre Monti” u Kninu, svega tri minute!? Tek koji dan poslije, reklo bi se da su se strasti stišale, a grupiranja po “rodu i vrsti” nastavila. Ili je za taj pitomi dojam kriv snijeg što je napadao i prikrio tragove malodobničkog utjerivanja “pravde u kosti”?
Kako bilo, zaputismo se, fotoreporter Nikša i ja, u “inspekciju” i prvo nam upadne u oči policijski kombi na školskom parkiralištu. Dežuraju i dosađuju se, a valja se nadati da će tako i ostati, ne samo dok traju mjere izvanrednog preventivnog opreza, nego i kada se uspostavi “redovno stanje”. Veliki je odmor. Djeca u grupicama pred školom. Ne znamo kojem “klanu” koja pripada – ”janjevačkom” ili kninskom “srpsko-bosanskom”. Nama je svejedno. Njima nije.
 |
– Jeste li za razgovor? – pitam. – Može – veli uz osmijeh jedna djevojka. – Otkud tako velika netrpeljivost između Janjevaca i Kninjana u školi? – krenem ”u sridu”. – Zašto su tako velike podjele među vama, tučnjave, obračuni, mržnja? – ustrajavam. – Sve je to na nacionalnoj osnovi – veli druga učenica. – Ma kakva nacionalna osnova? Što vi o tome uopće znate? – uzvraćam.
Bahati dečko iz Knina
– Pa tako što su oni iz Kistanja, Janjevci su, i osjećaju se kao da su suvišni tu, sve zbog jednog bahatog dečka iz Knina kojemu je tata policajac, pa misli da ima veća prava od nas ostalih, vrijeđa, provocira, bahat je. On je kriv. Janjevci su ga upozoravali više puta dosad da se ne bahati jer bi mogao dobiti po sebi, ali on misli da mu nitko ništa ne može – potanko će pričljiva djevojka, tvrdeći da su Kninjani prvi dobacili “stigli Šiptari” i time zapalili fitilj. Shvaćam da su za njih nacionalne razlike i one po mjestu stanovanja. Očito nisu još indoktrinirani takvom mržnjom. Ali se, na nesreću, hrane onom što potječe iz gotovo svake različitosti.
– Zar “šora” nije bila prije svega među Hrvatima? – Pa je, a Hrvati iz BiH i Srbi su se udružili protiv Janjevaca iz Kistanja – objašnjavaju mi. – Zašto? – inzistiram. – Među kistanjskom djecom navodno je jedan “opaki” haker koji provaljuje svima u Facebook, pa redovito vikendom ispred diskoteke u Kninu dolazi do tučnjave. – Znate li da na taj način nema kraja sukobima – upozoravam ih, ali i na to spremno odgovaraju: – Naravno da nema kraja. Pa to traje 12-13 godina i ... nikad neće prestati.
– Zar nema primjera da se Kninjani druže s Kistanjcima? – Ima, ali to su rijetki. Cure u sukobima ne sudjeluju, to je, kažu, čisto “muška stvar”... A veliki kninski “muškići” u debelom pubertetu uglas tvrde: – Janjevci su bahati i time potenciraju netrpeljivost i sukobe. Stanu na vrata škole i ne daju nam proći. Vele, daj pet kuna ako misliš unutra. A pitam vas, zašto se mi Hrvati, Srbi i Bosanci iz Knina ne tučemo? Ma kriv je njihov agresivni mentalitet – “znalački” će jedan školski priučeni ”psiholog”.
– Nitko nije rekao “dolaze Šiptari”, to je laž. Oni su nas dočekali pred vratima škole, nisu nam dali ući. Zašto? Zato što su Šiptari. Šalim se... Zato što je bilo problema s Facebookom. Mi smo im zbog toga j..... mater i onda je sve počelo – govore Kninjani i dobacuju: - I da znate, nisu se tukli Bosanci, nego Dalmatinci...
Bahati dečko iz Janjeva
A Janjevci, što oni kažu? Ništa. Htjeli bi, ali ne smiju. Spriječio ih je najveći, najjači među njima koji je sebi silom uzeo pravo govoriti za njih. Sve novinare bi, kaže, trebalo strpati u zatvor. Tamo im je mjesto.
– Nema priče, rekao sam. Odlazite, neću ponavljati – prijeteći mi se obraća i staje leđima preda me. Dječaci oko njega pognuše glave i šute. Pomislih kako se plaše više njega, ”svoga”, nego onih preko, Kninjana... Zašto mu se ne odupru, zašto puste da ih tlači, ponižava i drži u prisilnoj izolaciji od ostalih učenika? Janjevci su uvijek u homogenoj skupini, oni se s drugima ne miješaju... Po “drugu stranu” medalje nema, dakle, nego u Kistanje. Možda će roditelji biti rječitiji od djece. I jesu.
– Tko je kriv? Par delinkvenata u našoj zajednici zbog kojih strada cijela zajednica, a koje društvo ne sankcionira, nego ih pušta da truju i teroriziraju ostale. A među Kninjanima nekolicina djece moćnika, među kojima i sin kninskog policajca – na prvu će Roko Palić. Njegov brat Josip, čiji je sin iz sukoba izišao s natučenom čeljusti, ogorčen je jer njegov dječak u tučnjavi nije ni sudjelovao, nego je u gužvi udarac zaradio kao kolateralna žrtva, a da i ne zna od koga.
– Ima među našom djecom huligana, ali za sve krivim policajca koji je sa sinom toga jutra bio pred školom prije osam sati i pred svom djecom i pedagoginjom škole rekao: “Sine, udri! Ćaća je s vama. Saši’ ga, j.... mu mater šiptarsku, ubit ću ih sve.” Na to je sin gurnuo jednog našeg dečka i sve je izmaklo kontroli – kazuje Josip.
– Pitam vas može li takav čovjek, poslije svega, raditi u policiji? U Kninu se adolescentska agresivnost, nabrijana hormonima i viškom energije, ne manifestira kao u Imotskom, demoliranjem škole i školskog inventara. Ovdje se prelijeva u šake, pa stradaju mladi ljudi, a škola je uredna, čista i netaknuta poput crkve. Možda i zato što je ravnatelj bivši vjeroučitelj, pun strpljenja i razumijevanja za svoje učenike.
 |
| Kninska Srednja škola "Lovre Monti" |
‘Dobra su to djeca’
– Dobra su to djeca, i kninska i kistanjska. Da nije tako, zar bismo imali uspješne rezultate na državnim natjecanjima? Ne smije se generalizirati, jer samo manji broj problematične djece provocira incidente. Djeca se druže, zajedno imaju maturalne zabave, putovanja. Nisam mogao ni zamisliti da će nam pred školom stalno patrolirati policija – iskreno će ravnatelj Bobanović.
- Različitosti kulturološke, sociološke, mentalitetske, ističe, moraju se uvažavati, a ne dijeliti nas. Zašto vrijeđati Janjevce nazivajući ih Šiptarima kad se zna da oni taj naziv drže pogrdnim. Mi jesmo drugačiji od njih, ali zar nismo svi drugačiji? To je bogatstvo, a ne grijeh. Ovo su međukulturalni, a ne međunacionalni sukobi – konstatira ispravno ravnatelj Bobanović, dodajući da je Knin jedan od najsigurnijih gradova u Hrvatskoj po procjeni MUP-a. Svjedok tomu je i profesor fizike Mirko Antunović koji je 2001. godine došao u Knin iz Kiseljaka.
– Treba sniziti tenzije. Incidenti nisu ovdje svakodnevica. Naprotiv. Generira ih i socio-ekonomska situacija, roditeljske frustracije zbog nezaposlenosti koje se prenose i na djecu, osjećaj manje vrijednosti koji u njima buja u odnosu na one koji tek nešto bolje od njih žive, ali se time razmeću i stalno im to stavljaju do znanja... Nije ovdje riječ o “sudaru svjetova”, janjevačkog i kninskog, tek o sukobu nekolicine mladih ljudi koje ni obitelj ni sustav ne odgajaju pravilno, pa trpe sva djeca, iako svako ima svoj identitet, a ne tek pripadnost grupi.
DAVORKA BLAŽEVIĆ
SNIMIO: NIKŠA STIPANIČEV
Нема коментара:
Постави коментар