Nastavak ili pad trenda etničke homogenizacije?

SNV

Za srpsku zajednicu u Hrvatskoj posebno su važne dvije stvari: slobodno izjašnjavanje nacionalne pripadnosti u gradskim sredinama, u kojima se uvelike odvija proces asimilacije, i što veći odaziv na područjima od posebne državne skrbi, koja su izrazito depopulirajuća

Popis stanovništva iz ove godine pokazat će nastavljaju li se u Hrvatskoj trendovi iz 2001, kada je porastao udjel Hrvata u ukupnom broju stanovnika, kao i broj stanovnika rimokatoličke vjere kojima je hrvatski materinji jezik, dok je smanjen udjel nacionalnih manjina. Prema tom popisu, Hrvatska je imala 89,6 posto Hrvata, što je 14,8 posto više nego 1991, a udjel nacionalnih manjina smanjen je sa 14,91 na 7,5 posto, od čega je udio srpske manjine smanjen najviše, sa 12,2 na 4,5 posto. Te se godine 87,8 posto stanovništva Hrvatske izjasnilo da su rimokatolici, a agnostika i onih koji se nisu željeli izjasniti bilo je okruglo tri posto. U odnosu na 1991, broj katolika porastao je 14,6 posto, a istodobno je broj pravoslavaca smanjen najviše, čak 60,3 posto. 

Neobjektivni rezultati 2001. 

- Rezultati popisa stanovništva iz 2001. nisu bili zadovoljavajući ni objektivni za srpsku zajednicu u Hrvatskoj. Institucije nisu poduzele potrebne mjere da građani srpske nacionalnosti, slobodno i bez straha, izjasne svoju nacionalnu i vjersku pripadnost, materinji jezik i pismo. To je bilo vrijeme kada je mnogim našim sunarodnjacima pred popisivačem bilo nezgodno reći da su Srbi, pa su mnogi ostali neizjašnjeni, upisani kao Hrvati ili nešto treće - kaže zamjenik predsjednika SNV-a Saša Milošević. 

Premalo pripadnika SPC-a 

Rezultati popisa pokazat će hoće li se ponoviti loša metodologija od prije deset godina, kada je broj onih koji su se izjasnili "pripadnicima pravoslavne crkve" iznosio 196.000, a broj onih koji se smatraju "pripadnicima Srpske pravoslavne crkve" bio 40.400. U Zagrebu, od 15.634 deklariranih pripadnika pravoslavne vjere, samo je 129 upisano pod pripadnike SPC-a. 

Vjernicima Srpske pravoslavne crkve obratio se i patrijarh srpski Irinej, koji je pozvao pripadnike srpskog naroda da se slobodno odazovu predstojećem popisu stanovništva, izjašnjavajući se na njemu kao Srbi pravoslavne vjere. Povodom popisa stanovništva predsjednik SNV-aMilorad Pupovac sastao se s mitropolitom Jovanom i vladikamaLukijanom, Fotijem, Savom iGerasimom: sveštenici su informirani o kampanjama informiranja i mobiliziranja te je izražena nada u bolje rezultate nakon ovogodišnjeg popisa. Srpska pravoslavna crkva podržava ove aktivnosti i u njima sudjeluju u okviru svojih nadležnosti, pogotovo u pitanjima vjeroispovijesti kada savjetuje vjernicima kako da se odrede.

- Takva se praksa ne smije se ponoviti i mi se u Srpskom narodnom vijeću nadamo da ćemo uspjeti podići broj Srba u ovoj zemlji. Sve srpske organizacije aktivno rade na organizaciji popisa i mobiliziranju naših građana kako bi se slobodno izjasnili tko su, što su i kojim jezikom govore, kako bi nas bilo više i kako bismo u narednih deset godina ostvarivali Ustavom zagarantirana prava - dodaje Milošević. 

Za razliku od posljednjeg popisa, Srpsko narodno vijeće uspjelo je osigurati da broj popisivača srpske nacionalnosti odgovara udjelu te manjine u ukupnom stanovništvu lokalnih sredina, što će sasvim sigurno ohrabriti mnoge ispitanike da slobodno iskažu svoj identitet. 

Kritike stižu na obrazac P-1 za popis stanovništva, u dijelu u kojem građani daju podatke o svojoj vjeroispovijesti, jer se direktno sugerira pripadnost katoličkoj vjeroispovijesti, unatoč odredbama Ustava kojima se određuje jednakost svih vjerskih zajednica pred zakonom i jamči sloboda vjeroispovijesti svim građanima. 

Gubici i iseljavanje 

Popis iz 1991. dočarao je posljednju, predratnu sliku Jugoslavije i s vremenom postao osnovnim parametrom za buduća istraživanja demografskih procesa na tlu nekadašnje države, a iz popisa 2001. čitali su se rezultati ratnih politika devedesetih. Deset godina kasnije, migracijski su tokovi znatno ublaženi u usporedbi s međupopisnim razdobljem 1991-2001, kada su velikim dijelom bili okarakterizirani kao prisilne migracije prouzročene ratnim zbivanjima i iseljavanjem znatnog dijela srpskoga nacionalnoga korpusa. Posljednje desetljeće obilježavaju suprotni trendovi, no intenziteta mnogo manjeg od očekivanog. 

- Nakon popisa 1991. godine nastupile su značajne demografske činjenice: ratnih gubitaka bilo je oko 20.000, događalo se prvo nepovratno iseljavanje hrvatske populacije, pa nepovratno, znatno brojnije, iseljavanje srpske populacije, njih oko 256.000. Uslijedio je zatim povratak izbjegličkog stanovništva iz Srbije (oko 80.000 osoba), a dogodilo se i trajno nastanjenje prognanih Hrvata iz BIH-a (oko 200.000 ljudi) i redistribucija hrvatskih građana unutar Hrvatske - rekao je za "Novosti" još prije godinu dana demograf Ivan Lajić iz Instituta za migracije i narodnosti. 

Popis 2011. bit će i indikator trenda povratka srpskog stanovništva, a poslužit će i kao odgovor na pitanje o tome koliko smo u današnjem društvu slobodni da javno iskažemo svoju nacionalnu pripadnost. Za srpsku zajednicu važne su dvije stvari – slobodno izjašnjavanje nacionalne pripadnosti u gradskim sredinama, u kojima se uvelike odvija asimilacijski proces, kao i što veći odaziv srpskog stanovništva na područjima od posebne državne skrbi, koja su izrazito depopulirajuća, s mnogim seoskim naseljima na pragu biološkog nestajanja. 

Bijeg iz identiteta 

- Demografska struktura na područjima od posebne državne skrbi velikim je dijelom poremećena ratnim zbivanjima, a sadašnje stanovništvo nema vitalne potencijale autohtone demografske obnove. U dugoročnoj perspektivi, ako ne dođe do radikalnih imigracijskih zaokreta, ova će područja velikim dijelom izumrijeti, i to ne samo ruralni dio nego i gradovi kojima ova seoska naselja gravitiraju - dodao je Lajić. 

Ne samo bolja kvaliteta života nego i sam opstanak u povratničkim krajevima ovisit će od broja Srba na popisu, jer će se na toj statistici temeljiti opravdanost mnogih institucija, od domova zdravlja preko hitne pomoći do škola, kao i pokretanje gospodarskih projekata na tim područjima. 

S druge strane, od slobodnog izjašnjavanja u gradskim sredinama ovisit će konzumiranje prava iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ondje gdje to još ni danas nije postignuto. Iako je opća politička i društvena klima danas pozitivnija nego prije deset godina, pitanje je koliko su oni koji su 2001. "pobjegli iz identiteta" spremni vratiti se u njega. 

Paulina Arbutina 

SLOBODNO SE IZJASNITE

Povećajmo broj Srba u Hrvatskoj!

- Praksa od prošlog popisa stanovništva ne smije se ponoviti i mi se u Srpskom narodnom vijeću nadamo da ćemo uspjeti podići broj Srba ove zemlje. Sve srpske organizacije aktivno rade na organizaciji popisa stanovništva i mobiliziranju naših građana kako bi slobodno izjasnili tko su, šta su i kojim jezikom govore, kako bi nas bilo više i kako bi u narednih deset godina ostvarivali Ustavnim zakonom zagarantirana prava, poručio je predsjednik VSNM grada Zagreba i zamjenik predsjednika SNV-a Saša Milošević

- Rezultati popisa stanovništva 2001. godine nisu bili zadovoljavajući niti objektivni za srpsku zajednicu u Hrvatskoj. Za tadašnji popis institucije nisu poduzele potrebne mjere kako bi građani srpske nacionalnosti, slobodno i bez straha, izjašnjavali svoju nacionalnu i vjersku pripadnost, svoj materinji jezik i pismo. To je bilo vrijeme kada je mnogim našim sunarodnjacima pred popisivačem bilo nezgodno reći da su Srbi, te su mnogi ostali neizjašnjeni, upisani kao Hrvati ili kao nešto treće, ponovio je loša iskustva s prošlog popisa stanovništva Saša Milošević na tribini na kojoj su zagrebački Srbi imali priliku još jednom čuti što to sve za našu zajednicu predstavlja predstojeći popis. 

Od slobodnog izjašnjavanja nacionalne pripadnosti ovise mnoga prava srpske zajednice u Hrvatskoj, prije svega, broj srpskih zastupnika u Saboru, broj srpskih zastupnika u skupštinama i izvršnim vlastima županija i gradova, zaposlenost Srba u državnim službama, odgoj i obrazovanje i služenje srpskim jezikom i ćiriličnim pismom, upotreba srpskih znamenja i simbola, očuvanje naše kulture i tradicije, postojanje medija na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, pravo na samoorganiziranje i udruživanje. 

Za razliku od Popisa 2001. godine, Srpsko narodno vijeće uspjelo je osigurati određeni broj popisivača srpske nacionalnosti koji odgovara udjelu Srba u ukupnom stanovništvu određene lokalne sredine što će sasvim sigurno ohrabrujuće utjecati na mnoge ispitanike. 

- Za deset godina mnoge stvari još uvijek nisu urađene. Na osnovu evropske prakse Kongres evropskih statističara preporučio je da bi se u Hrvatskoj trebalo dozvoliti izjašnjavanje dvostruke nacionalne i vjerske pripadnosti, odnosno da se građanin može izjasniti i kao Hrvat i kao Talijan. Hrvatska tu praksu nije prihvatila s obrazloženjem da im je s postojećim upitnikom izjašnjavanja lakše obrađivati podatke s obzirom da je 92 posto Hrvata u ukupnom stanovništvu države, objasnio je Saša Milošević. 

Pravila Popisa stanovništva 2011. godine dozvoljavaju jednu bitnu činjenicu da podatke za osobu koja nije prisutna može dati član domaćinstva ili susjedi kojima su podaci najbolje poznati. 

- To znači da roditelji ili bake i djedovi mogu popisati svoju djecu koja nisu prisutna, a zato im je potreban njihov OIB ili broj osobne iskaznice, pojasnio je Milošević. 

Na Tribini je upozoreno da se pri obradi podataka izjašnjeni materinji srpsko-hrvatski jezik upisuje samo u rubriku za hrvatski jezik. Također, ponovljeno je da su podaci s Popisa tajni i da se s njima koristi samo Državni zavod za statistiku. 

Posjetioci tribine imali su priliku pogledati i spot Srpskog narodnog vijeća za važno i slobodno izjašnjavanje srpskog stanovništva na popisu, a najavljen je i drugi spot u kome će biti prikazana velika imena srpskog naroda i Hrvatske: patrijarhJosif Rajačić, kompozitor Josif Runjanin, naučnik Nikola Tesla, antifašistkinjaNada Demić i književnik Vladan Desnica. Spotovi Srpskog narodnog vijeća emitiraju se na HTV-u i Net televiziji, a građani ih mogu pogledati i na Internetu. 

- Posljednjih godina srpske institucije su ojačane. Atmosfera u društvu je pozitivnija. Započeli smo veliki i važan posao, ali samo smo zagrebali po površini. Velik dio posla tek je pred nama, pošto od početka devedesetih nema sfere društva gdje srpsko stanovništvo nije zakinuto za svoja prava, zato je važno da se na narednom popisu slobodno izjasnite, poručio je na kraju tribine predsjednik VSNM grada Zagreba i zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća Saša Milošević. 

Na Popisu stanovništva 1991. godine u Hrvatskoj se izjasnilo 580. 000 Srba, 

dok je bilo više od 100. 000 izjašnjenih Jugoslavena. Popis stanovništva 2001. godine zabilježio je veliki pad Srba u Hrvatskoj sa upisanih 201. 600 pripadnika srpske zajednice, što znači da je u međuvremenu dvije trećine Srba nestalo. Šta će donijeti popis 2011. godine saznat ćemo uskoro. Prvo objavljivanje rezultata popisa očekuje se do kraja juna. 

Paulina Arbutina 

СВЕТА АРХИЈЕРЕЈСКА ЛИТУРГИЈА У МАНАСТИРУ СВЕТЕ ВЕЛИКОМУЧЕНИЦЕ НЕДЕЉЕ У ОЋЕСТОВУ

У трећу недјељу Часног поста (крстопоклона), 27.03.2011.г. Његово Преосвештенство Епископ далматински Г.Г. Фотије служио је Свету Архијерејску Литургију у манастиру свете великомученице Недјеље у Оћестову. Владици Фотију саслуживали су свештеномонаси манастира Крке: архимандрит Герман, јеромонах Симон, настојатељ манастира Свете Лазарице и јеромонах Херувим новопостављени настојатељ манастира Оћестово.

Светој Литургији је присуствовао велики број верног народа, и сви присутни су приступили Светој Тајни Причешћа.

У својој бесједи Епископ Фотије је поучио вјерни народ говорећи о култу свете Недјеље у Епархији далматинској. Вјернике је и упознао са новим настојатељем о. Херувимом истакнувши да треба почети обнова ове далматинске светиње. Након Свете Литургије у порти манастира било је послужење за све присутне вјернике.

У послијеподневним часовима Епископ Фотије је у манастиру Крки примио представнике Српског народног вијећа Шибенско-книнске жупаније. Преосвећени владика се упознао са активностима овога вијећа, као и плановима у вези предстојећег пописа становништва.

Obnova skala i ruševnih zidova u Kninu

27.03.2011. | 10:20

AKCIJA UREĐENJA STARE GRADSKE JEZGRE

U Kninu je jučer započela velika akcija uređenja stare gradske jezgre koja će uključivati čišćenje i odvoz otpada, ali i obnovu starih skala i zidova. Akciji Grada Knina priključili su se udruge, gradska trgovačka društva i gradske intitucije. 

Sudionici akcije započeli su uređenje prostora od crkve sv. Ante pa uz brdo prema tvrđavi, uključujući najstariju kninsku gradsku jezgru podno tvrđave poznatu kao “Strana”. 

Osim čišćenja, u idućim akcijama svake subote, sve do Uskrsa, obnavljat će se brojne ruševine starih skala i zidova, a osim zaposlenika kninske gradske uprave, svoj doprinos dat će i Ekološka udruga Krka, Udruga HUK, Lovačka udruga Dinara, Ribolovačka udruga Krka, Koordinacija braniteljskih udruga, Savez športova grada Knina, Veleučilište i škole te gradska trgovačka društva i institucije. 

Gradonačelnica Josipa Rimac pozvala je sve građane Knina da se pridruže akciji, a Kninjani će se, poručila je, moći pridružiti akciji u bilo kojem trenutku i na bilo kojoj lokaciji.

- Ova akcija ujedno je podloga za pripremu projektnih prijedloga za uređenje i valorizaciju staroga dijela grada - istakla je Mirela Stanić Popović, pročelnica Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove. 

MARINA JURKOVIĆ, FOTO: ARHIV CROPIX

СВЕТА АРХИЈЕРЕЈСКА ЛИТУРГИЈА У МАНАСТИРУ КРКИ

        У другу недјељу Часног поста (20.03.2011.г.) Његово Преосвештенство Епископ далматински Г.Г. Фотије служио је Свету Архијерејску Литургију у манастиру Крка уз саслужење свештеномонаштва и свештенства Епархије далматинске. На Светој Литургији Преосвештени владика је рукоположио у чин презвитера ђакона Александра Вујка, који је у суботу 19.03. био рукоположен у чин ђакона.

        У својој бесједи Епископ Фотије је нагласио важност свештеничке службе, јер је свештеник свједок Јеванђеља Христовог. Такође је истакао значај литургијског живота који треба да се саображава са нашим животом.

Светој Литургији присуствовао је велики број вјерника, који су приступили Светој Тајни Причешћа.  

Knin: obljetnica Caritasove kuhinje - podijeljeno 333.161 obroka

21.03.2011. | 19:06

Caritasova pučka kuhinja u Kninu 21. ožujka obilježava desetu obljetnicu blagoslova i otvaranja. Kroz deset godina Caritasova pučka kuhinja pripremila je i podijelila 333.161 obrok. 

Svakodnevno kuha za 53 obitelji ili 90 siromaha. Kroz proteklih deset godina u kuhinji se hranilo 164 obitelji, tj. 359 siromaha.

Kuhinju financira Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi posredstvom Centra za socijalnu skrb iz Knina, te dobročinitelji iz domovine i svijeta. 

U dogovoru s Caritasom biskupije Šibenik i uz financijsku pomoć Šibensko-kninske županije od 1. lipnja 2009. u Caritasovoj pučkoj kuhinji krenuo je novi program dostave toplih obroka na kućne adrese starijim, bolesnim i invalidnim osobama koji po obroke ne mogu dolaziti u Caritasovu pučku kuhinju.

U ovom programu svakodnevno se kuha za 11 obitelji kojima se Caritasovim vozilom dostavlja 22 obroka.

Šibenski biskup Ante Ivas je 21. ožujka 2001. blagoslovio i svečano otvorio Caritasovu pučku kuhinju u Ul. VII. gardijske brigade br. 17. Prigodom blagoslova i otvorenja kuhinje biskup je, između ostaloga, kazao kako "trebamo vidjeti čovjeka u nevolji i pomoći mu usprkos svemu i kako je Bog blagoslovio sve dobre ljude i ovo djelo i neka tako bude i unaprijed".

Caritasova pučka kuhinja otvorena je na inicijativu tadašnjeg ravnatelja Caritasa biskupije Šibenik mons. Slavka Mikelina. 

Otvaranje kuhinje dogovorili su 1. rujna 2000. biskup Ivas, mons. Mikelin, tadašnji dekan i kninski župnik fra Ivan Nimac i gvardijan samostana sv. Ante fra Petar Klarić. 

Protekle godine 11. listopada 2010. navršila se deseta obljetnica utemeljenja i djelovanja kninskog Caritasa. Voditelj Caritasa kninski župnik i gvardijan fra Petar Klarić zahvaljuje svim dobročiniteljima u domovini i svijetu i svima onima koji su na bilo koji način pomogli ublažavanju boli siromašnih ljudi kroz proteklih deset godina preko Caritasa i Caritasove pučke kuhinje u Kninu. 

IKA

Policajci zapanjeni: Tražili opasnog hakera, a našli nadarenog učenika

• 
  Autor: Željko Huljev
  Ranko Šuvar/CROPIX

Objavljeno: 22.01.2011

Mladić je mjesecima krao podatke, među ostalim i s policijskih servera, a onda samo jednom nije sakrio svoju IP adresu pa su ga otkrili. Šokirao je majku, a zadivio policajce

KNIN - Trebali su mu samo obično kućno računalo i internet veza. Upadao je na zaštićene web stranice i na njima iz zabave mijenjao sadržaj te krao podatke, a znao je pregledavati i interni MUP-ov server. Majka je mislila da igra igrice, a kada je počinio samo jednu pogrešku, otkriveno je da je riječ o srednjoškolcu iz Knina. Šokirao je majku, a zadivio policijske istražitelje. Prozvan je kninskim Čarobnjakom s mišem. Uhvaćen je nakon što je samo jednom zaboravio prekriti svoju IP adresu.

Kopirao šifre

Mladi kninski haker preko osobno izrađenih programa cijelu je prošlu godinu upadao i tražio rupe u raznim sustavima. Podatke je pritom pohranjivao na svoja računala, kopirao pristupne šifre više korisnika Gmaila, Hotmaila i Yahooa, najpoznatijih servisa koji korisnicima nude besplatne e-mail usluge, što je bio samo djelić njegova širokog spektra mogućnosti.

Jednostavno, prema službenom policijskom izvoru, u svakom trenutku mogao je čitati elektronsku poštu vlasnika korisničkih računa koje je obrađivao, slati umjesto njih poštu i raditi što je god želio s njihovim podacima, pri čemu su redom padale sve stranice koje je otvarao, čak i one s debelom zaštitom.

Dobro se skrivao“Čarobnjaka s mišem” nakon identifikacije i obavljenih istražnih radnji policija nije privela istražnom sucu s obzirom na to da svojim neospornim talentom nije napravio veliku štetu osim što je zadirao u tuđu privatnost. Njegov je identitet strogo zaštićen.

- Ne, nisam znala za te njegove sposobnosti - rekla je majka računalnog mahera, inače “običnog” učenika jedne od srednjih škola u Kninu, i da bude zanimljivije, mladić je u školi iz nastavnog predmeta informatika, valjda da se zaštiti, redovito namjerno dobivao ocjenu “solidna trojka”. Tako nitko nije mogao posumnjati u njega.

- Kada je policija pokucala na vrata, mislila sam da je napravio neku dječju glupost, ali kada su objasnili stvarne razloge, ostala sam šokirana i obuzela me panika. Cijelo sam vrijeme bila zbunjena, a on miran, ali ipak s podosta straha od mogućih posljedica - istaknula je majka.

Iz informatike je namjerno dobivao samo loše ocjene

S grižnjom savjesti što je majku uvalio u probleme, od mladića smo samo doznali da se odnedavno bavi kompjutorima, ali “da ima osjećaj kako je kao dijete umjesto dude varalice u ruke dobio miša”.

Naravno, o samoj tehnici surfanja i njegovim računalnim dosezima nismo razgovarali, što je tajio i svojim najboljim prijateljima. Vrlo je obrazovan i načitan, te se vidi da mu je strašno žao što je majku i sestru dječačkom radoznalošću na neugodan način upoznao s policijom i svojim skrivenim iznimnim mogućnostima. Doznali smo i tragičnu i tužnu stranu mladićeve obitelji. On i sestra su, naime, takoreći odrasli bez oca, koji je od posljedica iznenadne i teške bolesti preminuo u 24. godini.

- Skromna smo obitelj koja se bori za život - rekla je samohrana majka koja kao zdravstvena djelatnica radi u smjenama. - Prošli smo sve nedaće. Na poslu koji je iznimno zahtjevan provodim dane i noći. Kada bih išla na posao, a on ostajao kući u igri za kompjutorom, mislila sam da je najsigurniji. (Željko Huljev)

‘Ovo je bogohuljenje i krivotvorenje povijesti’

19.03.2011. | 11:31

DIO MJEŠTANA DUGOPOLJA OGORČEN JE ZAJEDNIČKIM SPOMENIKOM SVIM ŽRTVAMA DRUGOG SVJETSKOG RATA

Bio jednom caudillo, generalisimo Francisco Franco, posljednji europski fašist na vlasti. Kad je 1975. umro, Europa je odahnula, nadajući se da su s njim umrle i njegove ideje, poput one o zajedničkoj kosturnici za mrtve frankiste i mrtve republikance, u ime tzv. „španjolske pomirbe“.

Dvadeset godina nakon njegove smrti jedan je drugi europski državnik, generalFrancisco Tuđman, poželio tu ideju ostvariti u Jasenovcu, u ime tzv. „hrvatske pomirbe“, na način da izgradi zajedničko spomen-groblje partizanima i ustašama, bez obzira što ovi prvi u Jasenovcu bijahu isključivo žrtve, a ovi drugi isključivo krvnici. Kad je 1999. umro, Europa je odahnula, nadajući se da će ideje o miješanju kostiju ubojica i žrtava ostati zakopane u 20. stoljeću.

Ivan Caktaš :”Bilo je 77 imena poginulih partizana, a ja im kažem, aj pokažite mi jednog od njih ko je bio komunist”

No, jedanaest godina nakon njegove smrti jedan je općinski načelnik u Hrvatskoj tu ideju ostvario. Zlatko Ževrnja, HDZ-ov načelnik Dugopolja, lani je zajedničku spomen-ploču s imenima poginulih partizana (njih 77) i civilnih žrtava fašizma (njih 132) uklonio iz središta Dugopolja – gdje je stajala desetljećima – te umjesto nje, a sve u ime Tuđmanove „hrvatske pomirbe“, na mjesnom groblju napravio zajednički spomenik svim mještanima poginulima u Drugom svjetskom ratu, neovisno na kojoj su strani i od čije ruke poginuli.

- Evo, čitaj! - veli nam mještanin Ivan Caktaš (65), i sâm naglas čita poruku sa spomenika: – Veli ovako: „Ovo spomen obilježje Dugopoljcima žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća podigoše mještani Dugopolja.“ Vidiš, piše „žrtvama“. A kojim žrtvama? Znači, nema ustaša, nema četnika, nema Nijemaca i Talijana, nego samo žrtve. Spomenik mora imati edukativnu vrijednost za buduća pokoljenja, a šta ima ovaj spomenik? Šta mladi mogu naučit iz ovog spomenika? Da su svi isti, i fašisti i antifašisti, odnosno da se uopće ne zna tko je tko.

Brisanje antifašizma

Naš sugovornik tvrdi da je jedini cilj ovog općinskog projekta bio brisanje antifašizma.

- Ova država po Ustavu počiva na tekovinama antifašizma i na tekovinama Domovinskog rata. A ne piše u Ustavu da je Hrvatska nastala na tekovinama ustaštva i fašizma. Zato oni znaju da ne mogu podići spomenik ustašama, pa su našli način da bar eliminiraju spomenik antifašistima – uvjeren je Caktaš.

Na dugopoljskom spomeniku imena poginulih navedena su abecednim redom, samo s godinom rođenja i smrti. Tako su se na jednom mjestu našli mrtvi partizani i mrtvi ustaše, žrtve fašizma i sluge fašizma, a ima i luđih stvari.

- Tu ima imena ljudi koji su ubili civile, čija se imena također nalaze na ploči – priča Caktaš. - Evo, pogledaj ovo ime. Nemoj ga zapisat, jer nisu njegova dica i unuci krivi, ali ovi čovik je ubijen u Bleiburgu, a prije toga je u ratu ubio dvojicu ljudi iz mista, i sad su sva tri imena na istoj ploči. Pa di to ima? I ovo šta piše „poraće“. Pa ovo je većina ljudi ubijena 1942. i 1943., ne znam ima li iko ubijen nakon 1945.

I doista, inspekcijom spomen-obilježja među 400-ak navedenih imena nalazimo svega petoricu kojima su kao godine smrti navedene one nakon 1945. (od 1946. do 1948.), a među njima i jednog 11-godišnjeg dječaka. Kad bi čovjek htio doznati više o sudbini tog dječaka, npr. čija je bio žrtva, iz spomen-obilježja ne bi doznao ništa, osim da se dječak zvao Ivan Balić, da mu se otac zvao Mate i da je rođen 1935., a umro 1946. godine.

Ulica žrtava popa Karamana

- Na staroj spomen-ploči bilo je 77 imena poginulih partizana, a oni stalno govore da su to komunisti i jugokomunisti. A ja kažem: „Aj pokažite mi jednog od njih ko je bio komunist.“ To su bili seljaci iz Dugopolja koji su išli u partizane.

Zašto su se oni s puškom borili, i protiv koga? Koga se to mi plašimo, pa ne smijemo reći da smo se borili protiv nepozvanih talijanskih fašista, njemačkih nacista i njihovih domaćih slugu ustaša i četnika? – ogorčen je Caktaš.

Jure Perišić (81) pokazuje nam kuću u kojoj su Talijani 1942. ubili njegova oca. Desetak metara dalje je kuća u kojoj su Nijemci i ustaše 1943. zapalili 11 živih ljudi, među njima i Jurinu majku, brata i sestru.

- Moj ćaća nije bio za komuniste, nego za Radićev HSS. A ja sam vidio ko je doveo Talijane koji su mi ubili ćaću.

- Tko? - pitamo.

- Jedan naš čovik - kaže Jure, ne želeći precizirati o kome se radi. – I sad su ljudi koji su doveli te Talijane i Nijemce isto na toj ploči, skupa s mojim mrtvima koje su ti Talijani i Nijemci ubili.

- Pa kako to doživljavate?

- Pa to mi je muka, ja sam njima u Općini u oči reka da to ne iđe. A meni načelnik Ževrnja kaže: „Kad bi mi to razdvojili, neko bi razbija ili išara partizansku ploču.“ A šta ja znam bi li razbili, ili ne bi.

Jure nam potom priča kako je od načelnika tražio da se barem ulica u kojoj su 1942. i 1943. ubijeni njegovi najbliži nazove „Ulica žrtava fašizma“, ali je taj prijedlog odbijen. Zato u Dugopolju svoju ulicu ima katolički pop Šimun Karaman, za kojeg nam naši sugovornici tvrde da je prokazivao domaće antifašiste Talijanima, koji bi ih potom likvidirali.

‘Nemam riči za reć’

- Mog oca i dida ubili su 1942. Nijemci – uključuje se u razgovor i Anka Čipčić (71). – A sad su moj otac i did na istoj ploči s onima šta su bili s Nijemcima. Ja nemam riči za reć.

- A šta čovik tu more kad je vlast u njih, oni su napravili šta su odredili napravit – ubacuje se i Antica Caktaš (83), kojoj je brat poginuo u partizanma, dok su joj oca 1942. ubili Talijani. – Šta ću ti reć? Komšija ti je, a komšija ti ubio ćaću.

- Kako mislite? – pitamo.

- On je moga oca zvao ujcom i onda ga izda Talijanima, i sad je njegovo ime na ploči skupa s mojim ocem. Pa kako to more bit? A bija je tu i jedan pop Karaman, koji je Talijanima posla spisak s imenima, i Talijani su po tom spisku odvodili i ubijali ljude – priča Antica.

- To je taj pop šta danas ima ulicu u Dugopolju, njega su kasnije ubili partizani – objašnjava mi Ivan.

- Ma ko ima ulicu? – iznenađeno pita Antica.

- Taj pop Karaman – tumači joj Ivan. - To ti je ova ulica doli...

- U ime Oca i Sina i Duha Svetog, nisam ni znala – krsti se starica. – Pa kako taj pop može imat ulicu? O, Bože, ma ja ne mogu sebi doć šta on ima ulicu u našem Dugopolju.

- Mislite da nije zaslužio? – pitamo staricu.

- Ma kako je zaslužio, napravio je spisak ljudi i posla ljude u smrt – čudi se Antica, ne može vjerovati što čuje.

Ivan opet preuzima riječ, veli da nitko u Dugopolju nije protiv premještanja ploče, niti protiv obilježavanja svih žrtava, ali ne tako da budu pomiješani ubojice i žrtve.

- Postavimo spomenik svima, s time se slažem, ali ne na ovaj način, kojim se briše ono najsvetije: zašto su se dugopoljski antifašisti borili, protiv koga i uz koga, i zašto su žrtvovali svoje živote. Zar to nije najobičnije bogohuljenje i krivotvorenje povijesne istine? – pita se Ivan.

- Da se zna ko je poginija u partizanima, a ko u ustašama – zaključuje Antica. – Pa nije to isto!

DAMIR PILIĆ

УПУТСТВО ВЕРНИМА ПОВОДОМ ПОПИСА СТАНОВНИШТВА У АПРИЛУ 2011.ГОДИНЕ

Поводом предстојећег пописа становништва у Региону, који је заказан за месец април текуће године Господње 2011., обраћамо се свим нашим верницима, припадницима српског народа и српске заједнице, да се слободно и без страха одазову предстојећем попису становништва, изјашњавајући се на њему као Срби православне вере.

Попис становништва се спомиње и у Светом Писму, управо у време Рођења Господа Исуса Христа, показујући да смо ми људи са земље и земаљски, а да је једино Господ Христос са неба (Јевр. 12, 25), Који је из љубави дошао на земљу да спасе свет (Јн. 12, 47).

Одазивајући се на овај попис становништва, ми верујући извршавамо заповест Христову да цару дајемо царево, а Божије Богу (Мт. 22, 21). Тиме показујемо да поштујемо законе државе у којој живимо, али да првенствено бринемо о спасењу своје душе, живећи у љубави према Богу и ближњима.

У том смислу, још једном вас све позивамо, да се одазовете предстојећем попису становништва, чиме ћете остварити своја основна људска права и слободе, и на тај начин очувати свој верски, културни и национални идентитет, који је загарантован и члановима 9. и 14. Европске конвенције о људским правима и основним слободама.

Са благословом,

     Председник           

                                              Светог Архијерејског Синода

                                 АЕМ и Патријарх српски   

                                                                                 Иринеј