PROBOJ U KNINU 'Izvozit ćemo željeznu rudu'

15.03.2011. | 22:42

PROZVANI BIZNISMEN RUSTEM ZOGAJ OTVORIO DUŠU ‘SLOBODNOJ DALMACIJI’

Rustem Zogaj

Ne znam zašto me novinari stalno uzimaju “na zub“. Ja sam samo poslovni čovjek koji želi pošteno raditi, biti lojalan Hrvatskoj, u kojoj radim i živim s obitelji već 25 godina.

Ljut sam, a istodobno i žalostan zbog toga što se u javnosti o meni i mojoj obitelji iznose laži i insinuacije, čime mi ruše ugled i kao čovjeku i kao poduzetniku. Ne znam tko od toga ima koristi, ali znam da ja očito imam štete.

Zovu me moji poslovni partneri iz zemlje i svijeta i pitaju: “Gospodine Rusteme, što se to događa?” Zar svakog posebno moram uvjeravati da su to laži? Do sada sam pokušavao ignorirati sve te napade i laži, no više neću moći. 

Tužit ću, pa neka pravna država radi svoj posao − ovako je za “Slobodnu Dalmaciju” otvorio dušu Rustem Zogaj, koji je prije 25 godina došao u Hrvatsku te od prvotnog trgovca voćem izrastao u respektabilnog poduzetnika međunarodnoga kalibra.

Na sudu s Mađarima

− Od prvoga dana otkako sam došao u Hrvatsku trudio sam se raditi pošteno i ispunjavati sve svoje obveze prema zajednici i društvu − kaže Zogaj.

Njegova je tvrtka 2006. godine od suvlasnika hotelsko-turističkog poduzeća “Primošten” Atille Kerekesa kupila objekt “Mala Raduča”. Ugovorom je bilo predviđeno da plati 1,7 milijuna eura. 

Spočitava mu se da je platio samo sto tisuća eura, a onda se uspio upisati kao vlasnik u zemljišnik. Potom je navodno podigao 9,5 milijuna eura kredita, a zgrada je opterećena hipotekama i na nju su “legle” banke.

Što o svojem poslovnom odnosu s Kerekesom kaže Zogaj?

− Prvo da raščistimo: nemam ništa s pretvorbom “Primoštena” d.d. Kad se to događalo, uopće nisam ni znao za gospodina Kerekesa. 

Poslije sam od Mađara kupio restoran “Malu Raduču” za 1,7 milijuna eura, prostor u kojemu je Jadranska banka platio sam sto tisuća eura, te zgradu stare škole na trgu 400 tisuća eura. 

To su tri odvojena ugovora na temelju kojih sam uredno fakturama preko banke, dakle legalno, isplatio sve do posljednjeg centa. 

Na temelju toga, Porezna uprava donijela je rješenje o porezu, a da je bilo što učinjeno mimo zakona, ona to ne bi učinila. Uz to, ja kao kupac moram dati dokaz kako sam stekao novac kojim plaćam. 

Baš ništa nije sporno. Ne znam odakle insinuacije da sam oštetio državni proračun. Ako se tvrdi da je cijena nekretnina bila nerealno niska, podsjećam na to da je Porezna uprava prihvatila iznos iz ugovora, a mogla ga je odbaciti i dati svoju procjenu.

Tvrdite da nakon svega niste u dobrim odnosima s Mađarima? 

− Na žalost, nisam, završili smo na sudu. Nisu ispoštovali ugovor jer mi prostor “Male Raduče” nije ispražnjen u cijelosti. Naime, u njemu agencija NIK-a još uvijek ima svoj ured. 

Kad već spominjemo ovaj restoran, ne znam zašto me se blati. Pa ja sam u taj prostor do sada uložio 20 milijuna kuna i napravio od njega vrhunski objekt kojim se Primoštenci mogu ponositi. 

A kako objašnjavate puste bankarske hipoteke na objekte?

− Što je vama? To je čisto poslovni odnos mene i banke. Zar je to nešto nemoralno? Koga sam ja oštetio u tome? Nikoga! Zar sam dužan nekome to uopće objašnjavati? Nikome, pa ni meni, banka ne bi dala novac da nisam likvidan. 

Počeli ste s voćem i povrćem, a danas ste postali međunarodni biznismen? 

− Naša tvrtka “Iming” kupila je rudnike magnezita Goleš i Strezovci na Kosovu, u koje ćemo uložiti 112 milijuna eura. Hrvatska tvrtka “Prvomajska” iz Raše obnovit će rudnik i izgraditi tvornicu za preradu magnezita. 

Kompletan inženjering obavit će Hrvati, a sudjelovat će i stručnjaci iz Šibenika. U rudnik i tvornicu bit će ugrađeno i 70 posto opreme koju proizvode hrvatske tvrtke. 

Spremate se i za izvoz željezne rude u Kinu?

− Bit će to zanimljiv posao, o kojemu za sada ne bih želio otkriti detalje.

MARIJAN DŽAMBO

Šverc oružjem Spočitavaju vam šverc oružjem u vrijeme rata na Kosovu prije 12 godina. Navodno su u vašem skladištu u šibenskoj luci tada nađene velike količine oružja... − Optužbe za šverc oružjem i pranje novca teška su kleveta i ne znam kad će se taj teret skinuti s mene i moje obitelji. Državno odvjetništvo odustalo je od optužnice i nitko za to nije osuđen, svi su oslobođeni.  Istina, brat mi je osuđen u odsutnosti, no u međuvremenu je došao u Hrvatsku i postupak je obnovljen. Dva ga je puta Općinski sud oslobodio krivnje i sada se predmet nalazi pred Županijskim sudom.  Uopće ne dvojim da će ga osloboditi bilo kakve sumnje. Trebam li uopće isticati − a očito trebam − da ni ja ni moj brat do sada nikad nismo bili osuđeni ni za kakvo djelo, pa čak ni prekršajno. Treba li me zbog toga što sam bio osumnjičen razapinjati na križ? Zbog čitatelja moram kazati da u našem skladištu nikada nije pronađeno oružje, a još manje je istina da smo nekada imali skladište u šibenskoj Luci. Spominje se i tvrtka “Atlantis”, koja nikada nije bila naša niti smo s njom imali bilo kakve poslovne odnose.